Opatija Hrvatska

Fülszöveg

Vec öetrdeset godina zivim u ovoj kuci uz more. Svakoga jutra kad se probudim, pred mojim se odima zbiva dudo - ravan, slobodan pogled preko mora na Opatiju i Opatijsku rivijeru i na onu golemu kulisu planinskog masiva Udke, koja se nad Opatijom strmo uzdize do oblaka. To je slika kője se nikad nisam zasitio. Svakoga dana i svakoga dasa ona mi je nova. Ovo more pred Opatijom upoznao sam u nedujnim utihama kada se po njemu razlijeva srebro i pod dramaticnim jugovinama kada se valovi lome kroz duboke ultramarine i u zelenilu uzbudenih voda. Vec öetrdeset godina pratim raslinje po padinama Ucke kada u kasnu jesen pozuti i zarudi, a pamtim i zime kada vrh Udke pokrije snijezna kapa. Dőlje, uz more, duz Opatijske rivijere, kao da se nista ne mijenja kroz sva cetiri godisnja doba. Tamo je trajno, vjedno zelenilo. Zimi moja zena kupuje cvijede u cvjecarnici, ali ja u sijednju u Opatiji uberem poneku crvenu kameliju koja se pod vedrim nebom rascvala u vrtu mog prijatelja. Opatijska... Tovább

Fülszöveg

Vec öetrdeset godina zivim u ovoj kuci uz more. Svakoga jutra kad se probudim, pred mojim se odima zbiva dudo - ravan, slobodan pogled preko mora na Opatiju i Opatijsku rivijeru i na onu golemu kulisu planinskog masiva Udke, koja se nad Opatijom strmo uzdize do oblaka. To je slika kője se nikad nisam zasitio. Svakoga dana i svakoga dasa ona mi je nova. Ovo more pred Opatijom upoznao sam u nedujnim utihama kada se po njemu razlijeva srebro i pod dramaticnim jugovinama kada se valovi lome kroz duboke ultramarine i u zelenilu uzbudenih voda. Vec öetrdeset godina pratim raslinje po padinama Ucke kada u kasnu jesen pozuti i zarudi, a pamtim i zime kada vrh Udke pokrije snijezna kapa. Dőlje, uz more, duz Opatijske rivijere, kao da se nista ne mijenja kroz sva cetiri godisnja doba. Tamo je trajno, vjedno zelenilo. Zimi moja zena kupuje cvijede u cvjecarnici, ali ja u sijednju u Opatiji uberem poneku crvenu kameliju koja se pod vedrim nebom rascvala u vrtu mog prijatelja. Opatijska rivijera malo je dudo prirode, pravi klimatski mikrorajon. Ljeto je svugdje bueno i zivo, svugdje je lijepo, ali ja sam ipak zaljubljen u blagu zimsku Opatiju.
Opatijsko su cudo prvi otkrili redovnici, benediktinci. Na njezinoj obali, pokraj ludice, podigli su Crkvu Sv. Jakova i uz nju samostan, benediktinsku opatiju. Po drvenom stupu zabijenom u morski pijesak, koji je sluzio za privez brodova, nazvali su je "Abbatia sancti Jacobi ad palum", opatija Svetog Jakova "od stupa" ili "od kolca".
Nestali su benediktinci, ugasila se redovnicka opatija, ali je naselje oko bene-diktinskog samostana do dana danasnjega zadrzalo ime Opatija. Drugi koji je dozivio opatijsko dudo bio je rijecki trgovac Iginio Scarpa. U toj pitomoj osami sagradlo je Villu Angiolinu, zgradu koja i danas stoji usred opa-tijskog parka.
Trec'i otkrivaci opatijskog duda bili su Becani - ljudi s carskoga dvora i poslovni ljudi oko Juznih zeljeznica, celjad s maglena kontinenta, koja je romanticno sanjala o staklastoj vedrini juznoga neba, o suncu i o zimzelenim gajevima ernike, mirte i lovora.
O tome kako su oni usnulu idilu davne srednjovjekovne redovnicke opatije pretvorili u suvremeno mondeno ljetovaliste i ljeciliste, ispridat de Vam Iagan i ditak tekst Maria Glogovica. On od Vas ne trazi osobito strueno predznanje, ali vas oslobada nelagode da o kraju u koji ste dosli pocinuti i uzivati, ne znate osnovne podatke.
Fotografije Petra Trinajstic'a zadrzite u svojim kuc'ama kao uspomenu na vlastita otkric'a koja ste u Opatiji snimili okom i fotografskim aparatom. Njegove ce fotografije potaknuti mnoge da proniknu u dusu i zivot ovoga blagoslovljenog kraja. Trinajstic je stari lovac s kamerom u ruci, uvijek ziva i osjetljiva oka za pravi motiv, strijelac precizna pogotka u ugodaj i u kadar slike. S ovom knjigom u ruci i vlastitim istrazivanjem, mozete postati detvrti otkrivad opatijskog cuda.
Branko Fuíic Vissza